Dova mazluma

 Džabir ibn Semure, radijallahu anhu, prenosi:

"Žalili su se stanovnici Kufe Omeru, radijallahu anhu, na Sada b. Ebi Vekasa, pa im je Omer, radijallahu anhu, postavio za namjesnika Amara. Tužili su se na Sada da im, čak, i lijepo ne klanja. Omer je poslao po njega da dođe, pa mu rekao je: ‘O Ebu-Ishak, ovi zaista tvrde da ti lijepo ne klanjaš.‘

Sa'd, radijallahu anhu, reče: ‘Tako mi Allaha, što se mene tiče, ja sam njima klanjam namaz Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, od kojeg ne odstupam. Ja klanjam dva rekata, jacijska na kojima oduljim kijam, a onda dva posljednja skratim. ‘ Omer, radijallahu anhu, mu tada reče: ‘Tako je mišljenje o tebi, o Ebu-Ishak.‘

Tada je Omer, radijallahu anhu, poslao sa njim čovjeka ili više njih u Kufu, koji su pitali Kufijane o Sa'du.

U svaku džamiju ušli su i pitali za Sada. Sve džamije su se pohvalno izrazile o njemu, a kada je Omerov izaslanik došao u mesdžid, Beni-Absa, jedan od njih ustade (kojeg su zvali Usame b. Katade) a imao je nadimak Ebu-Sa'de, pa je rekao:

'Pošto nas ti pitaš za Sa'da, ja ti tvrdim da Sa'd ne ide u rat s vojskom, ne dijeli podjednako i ne sudi pravedno. ‘ Tad Sad reče: ‘Ja ću ti zaista za to izreći dovu (prokletstvo) za troje: - Allahu moj, ako je ovaj Tvoj rob lažov i ako se digao iz licemjerstva, da se čuje i vidi, onda mu podaj dug život i dugotrajno siromaštvo i izloži ga iskušenjima žena.-' I to je tako bilo.

Poslije, kada bi ga pitali o stanju, on bi rekao:

'Ja sam teški starac sa puno iskušenja. Stigla me kletva Sa'dova.‘"

Abdul Melik Umejr, prenosilac od Džabira b. Semure, radijallahu anhu, kaže: "Ja sam ga vidio nakon toga, pale su mu obrve na oči od puste starosti, a kada bi ga susjedi susreli na putevima, na kojima bi se izležavao, oni bi ga izbjegavali, a on bi ometao žene koje su prolazile ulicom, uznemiravajući ih." 

(Buhari i Muslim)